I tako pri višku inspiracije, bogatom programu i aktivnostima našeg odreda i Saveza, u želji da se uradi nešto VIŠE :) odlučismo da odemo na ROŠTILJ xexexe!!! Jednog lepog aprilskog dana (16 april) uputismo se na dugačak u gužvama našeg GSP-a uvek zanimljivog i neizvesnog putovanja, da bi nakon dugog putovanja napokon stigli u predeo koji je u grad, a u stvari totalno kao van grada- park "Zvezdani gaj".
Prvo smo malo obišli teren kako bi pronašli zgodno mesto za roštilj i videli lokaciju gde bi trebalo sa društvom iz Fenix-a zajedno na leto (8-22 jula) da ugostimo na zejedničkom kampu izviđače iz Lijona -FR.
Potom ostavljajući ostatak društva, Toma i JA (Balu) otišli smo u potragu za roštilj mesom. U to vreme ostala družina trebala je da pronađe zgodno mesto za roštilj. U dugoj potrazi (cirka 1č), gde smo mesaru tek našli na kraju Južnog Bulevara i gde smo pritom dobili extra sveže meso - ćevapčiće, vratiće i kobaje koje su spremili baš pred nama, napokon smo se vratili u park nekako nalazeći društvo koje kao da se skrivalo ali čekajući nas sa gladnim očima i umirući od gladi i žeđi.
Kad smo otvorili kese i kada je miris svežeg roštilj mesa zamirisalo, stekao se osećaj da će ga izjesti tako živog :), alio na sreću bilo je svežeg hleba i majoneza tako da su tako prikrili malo glad.
Potom su naše vredne planinke, skrčile sto, raspodelili meso, isekle hleb, poslužile piće...
E onda su roštilj majstori Nemanja (Šulc), Marko (Sparky) i moja malenkost Balu pripremili rupu za roštilj, podmazali rešetku i založili vatru i mali dimili, ma koji dimili -zadimili celu šumu i oterali penzijonere sa boćanja :)!
Nakon mučnog pečenja ove jadne osobe koja Vam sad piše ovde, došlo je veliko razočarenje zbog koga ista više nikad neće peći roštilj u velikom društvu, kada je saznao da su mu njegovi kompanjoni ostavili jedan ćevap i malo vrata :(. U napadu mesa tj. kada sam saznao da više nema hleba poslao sam članove po hleb :).
Ma bilo je sve super ali planovi da radimo signalizaciju, kroki i još po nešto su propali jer je nakon sunčanog dana, niotkud počela da pada kiša.
Odradili smo čvorologiju, malo popričali i tako...
Videli smo još malo teren za kamp i nastavili put kuće.
Uf otkud mi inspiracija da napišem sve ovo, sad sam došao sa treninga i odo da spijam.
Dali su ovi MATRIX potezi i akrobacije posledica mesa "ludih krava" ili drugih uzročnika nikad nije razjašnjeno!!!
Balu